100 godina
Stoljeće radničke kulture, antifašizma, amaterizma, omladinskog rada, nezavisne kulture i zajedničkog prostora u Mostaru.
Digitalni arhiv ↗Jedna ideja, mnogo generacija
Abrašević je kroz jedno stoljeće mijenjao organizacijske forme, generacije i uslove rada, ali je zadržao temeljnu ideju kulture kao zajedničkog, otvorenog i živog prostora. Ova stranica je ulaz u pet velikih razdoblja njegove historije; detalji, ljudi, dokumenti i događaji postupno se otvaraju kroz arhiv.
1926–1945
Radnička kultura i otpor
Abrašević nastaje 1926. kao kulturno-umjetnička sekcija pri Mjesnom međustrukovnom odboru sindikata i namještenika Mostara. Radnici vlastitim sredstvima uređuju Radnički dom, a oko Društva se okupljaju radnička omladina, progresivna inteligencija i kulturni amateri. Dramski, muzički i edukativni program brzo postaje važan dio mostarskog radničkog pokreta.
Zbog političkog djelovanja i repertoara Društvo je bilo izloženo cenzuri i zabranama: nakon šestojanuarske diktature rad je obustavljen, obnovljen 1936, a ponovo zabranjen poslije događaja 1939. Brojni članovi kasnije učestvuju u antifašističkom narodno-oslobodilačkom pokretu.
1945–1992
Kuća generacija
Rad Društva obnavlja se 1946, a 1957. Abrašević prelazi u kompleks u Alekse Šantića 25. Tokom narednih decenija postaje jedno od središta kulturno-umjetničkog amaterizma u Mostaru i Hercegovini: djeluju amatersko pozorište, folklorni ansambli, hor, orkestri, Klub pisaca, škole harmonike i gitare i brojni drugi oblici rada.
Pred rat 1992. Društvo je okupljalo oko 800 aktivnih članova, više od 95% mladih. Jubilarna građa naglašava njegov multinacionalni karakter, brojna gostovanja i nagrade, kao i ulogu u razvoju profesionalnih kulturnih institucija u Mostaru.
Iz arhiva ovog perioda
1992–2003
Prekid, povratak, nova generacija
Rat prekida masovni rad Društva i razara njegovu materijalnu osnovu. Prostori i inventar bivaju oduzeti, rasuti i opljačkani, ali kontinuitet nije potpuno prekinut: dio mladih teatarskih članova nastavlja rad u ratnom teatru, a 1994. grupa abraševićevaca ponovo organizira Društvo i pokreće proces povratka u Alekse Šantića 25.
Početkom novog stoljeća taj se kontinuitet susreće s novom generacijom mladih. Regionalni projekat mobile.culture.container, koji je od 2001. do 2003. povezivao mlade iz ratom pogođenih gradova kroz medijski i mirovni rad, završava transferom kontejnerske infrastrukture u Mostar. U toj tački nastaje prostor iz kojeg se razvija savremeni OKC Abrašević.
2003–2025
Novi Abrašević
Godine 2003. članstvo nekadašnjeg RKUD-a i mladi okupljeni oko potrebe za zajedničkim kulturnim prostorom grade Omladinski kulturni centar Abrašević, nastavljajući kulturnu i društvenu tradiciju Društva u novom organizacijskom obliku. Nezavisna kultura, omladinski rad, edukacija, javni prostor, mediji i međunarodna saradnja postaju glavna polja novog Abraševića.
Centar se razvija kao otvoren prostor za savremenu umjetnost, muziku, teatar, film, javne razgovore, aktivizam i medijsku produkciju. AbrašRadio nastavlja medijsku liniju rada, a u 2025. godini u prostoru je održano više od 120 događaja, uz više od 4000 posjeta i preko 900 članaka, intervjua i radijskih emisija.
2026
Stoljeće dalje
Stogodišnjica nije završna tačka. Ona povezuje historijski arhiv, današnji program, obnovu prostora i pitanje kako Abrašević može izgledati u svom drugom stoljeću.
U 2026. fokus je na otvaranju i sređivanju arhiva, bilježenju generacijskog pamćenja, programu koji povezuje staro i novo te dugoročnoj revitalizaciji prostora u Alekse Šantića 25. Kontinuitet se ne čuva kao dekoracija prošlosti, nego kao resurs za nove generacije.
O izvorima
Pregled je zasnovan na jubilarnoj građi RKUD Abrašević, dokumentima i svjedočenjima sačuvanim u arhivu organizacije te savremenoj dokumentaciji OKC Abrašević. Digitalni arhiv će se dopunjavati izvornim dokumentima, fotografijama, ljudima i događajima.
Narativ je samo prvi ulaz.
Dokumenti, fotografije, osobe, događaji i svjedočenja mogu se dalje istraživati po periodima, temama i vrstama zapisa.
Otvori arhiv ↗
